Pakovanje ledene pokrivenosti u Arktičkom okeanu pao je na drugi najniži nivo jer su satelitska zapažanja započela 1979. godine, američki vladini naučnici rekli su u ponedeljak.
Do ovog mjeseca, samo jednom u posljednjih 42 godina ima zemaljsku smrznutu lobulku natkrivena manje od 4 miliona kvadratnih kilometara (1,5 miliona kvadratnih milja).
Arktik bi mogao doživjeti prvo ljeto bez leda već 2035. godine, istraživači su izvijestili prošlog mjeseca u klimatskim promjenama časopisa.
Ali sve što se topi snijeg i led ne povećavaju razine mora, baš kao što se taljenje ledene kockice ne prolije ne prolivaju čašu vode, što moli nespretno pitanje: koga briga?
Doduše, ovo je loša vijest za polarne medvjede, koji, prema nedavnom studiju, već su na putu za izumiranje.
Da, to sigurno znači duboku transformaciju morskih ekosustava u regiji, od phytoplanktona do kitova.
Kako se ispostavilo, postoji nekoliko razloga za zabrinutost zbog nuspojava smanjuje se morski led.
Možda najosnovnija ideja, naučnici kažu da se smanjuje ledene listove nisu samo simptom globalnog zagrijavanja, već pokretačka snaga iza njega.
"Uklanjanje morskog leda izlaže tamni okean, što stvara snažan mehanizam za povratne informacije", rekao je Geofizičar Marco Tedesco iz Earth Instituta Sveučilišta u Columbiji.
Ali kada je površina ogledala zamijenjena tamnoplavom vodom, otprilike isti postotak zemaljske toplotne energije apsorbiran je.
Ovdje ne govorimo o žigovima: Razlika između prosječnog minimuma od ledenog leda od 1979. do 1990. i najniža točka zabilježena danas je preko 3 miliona kvadratnih kilometara - u kombinaciji Francuske, Njemačke i Španije u kombinaciji.
Okeani već apsorbiraju 90 posto viška toplote proizvedene antropogenim stakleničkim plinovima, ali to dolazi po trošku, uključujući hemijske promjene, masivne morske toplinske valove i umirući koraljne grebene.
Zemljini složeni klimatski sistem uključuje međusobno povezane okeanske struje vođene vjetrovima, plimama i takozvanim termohaljinskim cirkulacijama, sama pomenute promjenama temperature ("toplina") i koncentracije soli ("slanost").
Čak su i male promjene u okeanskom transportnom traku (koji putuje između stubova i raspona sva tri okeana) mogu imati razorne efekte na klimat.
Na primjer, prije gotovo 13.000 godina, kao što je zemlja prelaskala iz ledenog doba u međuglasni period koji je omogućilo da naše vrste napreduju, globalne temperature iznenada su pale nekoliko stepeni Celzijusa.
Geološki dokazi sugeriraju da je usporavanje termohalinske cirkulacije uzrokovane masivnim i brzim prilivom hladne slatke vode iz Arktika dijelom kriv.
"Slatka voda od topljenja mora i prizemna leda u Grenlandu poremeti i slabi zaljevsku struju", dio transportnog pojasa koji teče u Atlantskom okeanu, rekao je istraživač Xavier Fettweiss na Belgiji.
"Zato zapadna Evropa ima blaži klimu od Severne Amerike na istoj širini."
Ogromna ledena lista na zemljištu u Grenlandu izgubila je više od 500 milijardi tona čiste vode prošle godine, a sve je procurilo u more.
Iznos zapisa dijelom je zbog rastućih temperatura, koji se rastu po dvostruko više od brzine na Arktiku od ostatka planete.
"Nekoliko studija pokazalo je da je povećanje ljetnih arktičkih highs-a dijelom zbog minimalnog obima morskog leda", rekao je Fetwiss rekao AFP.
Prema studiji objavljenoj u časopisu u julu, trenutna putanje klimatskih promjena i početka ljeta bez leda, kako je definirano međuvladinom panelom UN-a o klimatskim promjenama Klimatske ploče, iznosi manje od milion kvadratnih kilometara. Do kraja veka medvjedi će zaista gladovati do smrti.
"Globalno zagrijavanje na ljudskom inducirano u ljeti polarnim medvjedima u ljetu imaju manje i manje morskog leda", rekao je studijski vodni autor Stephen Armstrup, glavni znanstvenik na Polar Bears International, rekao je za AFP.