Pokrivenost grudnog leda u Arktičkom okeanu pala je na drugi najniži nivo od početka satelitskih posmatranja 1979. godine, rekli su naučnici američke vlade u ponedjeljak.
Do ovog mjeseca, samo jednom u posljednje 42 godine smrznuta lobanja Zemlje prekrila je manje od 4 miliona kvadratnih kilometara (1,5 miliona kvadratnih milja).
Arktik bi svoje prvo ljeto bez leda mogao doživjeti već 2035. godine, objavili su istraživači prošlog mjeseca u časopisu Nature Climate Change.
Ali sav taj otapanje snijega i leda ne podiže direktno nivo mora, baš kao što otapanje kockica leda ne prolije čašu vode, što postavlja nezgodno pitanje: Koga briga?
Doduše, ovo je loša vijest za polarne medvjede koji su, prema nedavnom istraživanju, već na putu izumiranja.
Da, ovo svakako znači duboku transformaciju morskih ekosistema regije, od fitoplanktona do kitova.
Kako se ispostavilo, postoji nekoliko razloga za zabrinutost zbog nuspojava smanjenja arktičkog morskog leda.
Možda je najosnovnija ideja, kažu naučnici, da smanjenje ledenih pokrivača nije samo simptom globalnog zagrijavanja, već i pokretačka snaga iza toga.
„Uklanjanje morskog leda razotkriva tamni okean, koji stvara moćan mehanizam povratne sprege“, rekao je geofizičar Marko Tedesko sa Instituta za planetu Kolumbija za AFP.
Ali kada je površina ogledala zamijenjena tamnoplavom vodom, apsorbirao se otprilike isti postotak Zemljine toplinske energije.
Ovdje ne govorimo o površini marke: razlika između prosječnog minimuma ledenog pokrivača od 1979. do 1990. i najniže tačke zabilježene danas je preko 3 miliona kvadratnih kilometara – dvostruko više od Francuske, Njemačke i Španije zajedno.
Okeani već apsorbiraju 90 posto viška topline proizvedene antropogenim stakleničkim plinovima, ali to ima cijenu, uključujući kemijske promjene, ogromne morske toplotne valove i umiruće koraljne grebene.
Kompleksni klimatski sistem Zemlje uključuje međusobno povezane okeanske struje koje pokreću vjetrovi, plime i oseke i takozvana termohalinska cirkulacija, sama potaknuta promjenama temperature („toplina“) i koncentracije soli („salamuri“).
Čak i male promjene na okeanskoj pokretnoj traci (koja putuje između polova i pokriva sva tri okeana) mogu imati razorne posljedice na klimu.
Na primjer, prije skoro 13.000 godina, dok je Zemlja prelazila iz ledenog doba u period međuglacijala koji je omogućio našoj vrsti da napreduje, globalne temperature su iznenada pale za nekoliko stepeni Celzijusa.
Geološki dokazi sugeriraju da je za to djelomično krivo usporavanje termohalinske cirkulacije uzrokovano masivnim i brzim prilivom hladne slatke vode sa Arktika.
“Svježa voda iz otopljenog morskog i podzemnog leda na Grenlandu ometa i slabi Golfsku struju”, dio pokretne trake koja teče Atlantskim okeanom, rekao je istraživač Xavier Fettweiss sa Univerziteta u Liegeu u Belgiji.
“Zato zapadna Evropa ima blažu klimu od Sjeverne Amerike na istoj geografskoj širini.”
Ogroman ledeni pokrivač na kopnu na Grenlandu izgubio je više od 500 milijardi tona čiste vode prošle godine, a sve je iscurilo u more.
Rekordna količina je dijelom posljedica porasta temperatura, koje na Arktiku rastu dvostruko brže od ostatka planete.
“Nekoliko studija je pokazalo da je povećanje ljetnih arktičkih maksimuma djelimično posljedica minimalnog obima morskog leda”, rekao je Fettwiss za AFP.
Prema studiji objavljenoj u časopisu Nature u julu, trenutna putanja klimatskih promjena i početak ljeta bez leda, prema definiciji UN-ovog Međuvladinog panela o klimatskim promjenama, manja je od milion kvadratnih kilometara.do kraja veka, medvedi će zaista umreti od gladi.
"Globalno zagrijavanje uzrokovano ljudskim djelovanjem znači da polarni medvjedi imaju sve manje morskog leda ljeti", rekao je za AFP vodeći autor studije Stephen Armstrup, glavni naučnik u Polar Bears International.