Pokrivenost Arktičkog okeana ledom pala je na drugi najniži nivo od početka satelitskih osmatranja 1979. godine, saopštili su u ponedjeljak naučnici američke vlade.
Do ovog mjeseca, samo jednom u proteklih 42 godine, Zemljina smrznuta lobanja je prekrila manje od 4 miliona kvadratnih kilometara (1,5 miliona kvadratnih milja).
Arktik bi mogao doživjeti svoje prvo ljeto bez leda već 2035. godine, izvijestili su istraživači prošlog mjeseca u časopisu Nature Climate Change.
Ali svo to topljenje snijega i leda ne podiže direktno nivo mora, baš kao što topljenje kockica leda ne prolijeva čašu vode, što postavlja nezgodno pitanje: Koga briga?
Moramo priznati da su ovo loše vijesti za polarne medvjede, koji su, prema nedavnoj studiji, već na putu izumiranja.
Da, ovo svakako znači duboku transformaciju morskih ekosistema regije, od fitoplanktona do kitova.
Kako se ispostavilo, postoji nekoliko razloga za zabrinutost zbog nuspojava smanjenja arktičkog morskog leda.
Možda najosnovnija ideja, kažu naučnici, jeste da smanjenje ledenih ploča nije samo simptom globalnog zagrijavanja, već i pokretačka snaga koja stoji iza njega.
„Uklanjanje morskog leda otkriva tamni okean, što stvara snažan mehanizam povratne sprege“, rekao je za AFP geofizičar Marco Tedesco sa Instituta za Zemlju Univerziteta Columbia.
Ali kada je površina ogledala zamijenjena tamnoplavom vodom, apsorbovan je otprilike isti procenat Zemljine toplotne energije.
Ovdje ne govorimo o površini poštanskih maraka: razlika između prosječnog minimuma ledenog pokrivača od 1979. do 1990. godine i najniže zabilježene tačke danas je preko 3 miliona kvadratnih kilometara – dvostruko više od Francuske, Njemačke i Španije zajedno.
Okeani već apsorbiraju 90 posto viška toplote koju proizvode antropogeni staklenički plinovi, ali to ima svoju cijenu, uključujući hemijske promjene, ogromne morske toplotne valove i umiruće koraljne grebene.
Kompleksni Zemljin klimatski sistem uključuje međusobno povezane okeanske struje pokretane vjetrovima, plimom i osekom i takozvanom termohalinskom cirkulacijom, koju pokreću promjene temperature („toplina“) i koncentracije soli („slana voda“).
Čak i male promjene u okeanskom transportnom pojasu (koji putuje između polova i obuhvata sva tri okeana) mogu imati razorne posljedice na klimu.
Na primjer, prije skoro 13.000 godina, dok je Zemlja prelazila iz ledenog doba u interglacijalni period koji je omogućio našoj vrsti da napreduje, globalne temperature su iznenada pale za nekoliko stepeni Celzijusa.
Geološki dokazi ukazuju na to da je dijelom krivo usporavanje termohalinske cirkulacije uzrokovano masovnim i brzim prilivom hladne slatke vode iz Arktika.
„Svježa voda od topljenja morskog i kopnenog leda na Grenlandu remeti i slabi Golfsku struju“, dio pokretne trake koja teče u Atlantskom okeanu, rekao je istraživač Xavier Fettweiss sa Univerziteta u Liegeu u Belgiji.
„Zato Zapadna Evropa ima blažu klimu od Sjeverne Amerike na istoj geografskoj širini.“
Ogromni ledeni pokrivač na kopnu Grenlanda izgubio je prošle godine više od 500 milijardi tona čiste vode, a sva ta voda procurila je u more.
Rekordna količina je dijelom posljedica porasta temperatura, koje na Arktiku rastu dvostruko brže nego na ostatku planete.
„Nekoliko studija je pokazalo da je porast ljetnih arktičkih maksimuma dijelom posljedica minimalnog obima morskog leda“, rekao je Fettwiss za AFP.
Prema studiji objavljenoj u julu u časopisu Nature, trenutna putanja klimatskih promjena i početak ljeta bez leda, kako je definirano od strane Međuvladinog panela UN-a o klimatskim promjenama (Climate Panel), iznosi manje od milion kvadratnih kilometara. Do kraja stoljeća, medvjedi će zaista umrijeti od gladi.
„Globalno zagrijavanje uzrokovano ljudskim djelovanjem znači da polarni medvjedi imaju sve manje i manje morskog leda tokom ljeta“, rekao je za AFP glavni autor studije Stephen Armstrup, glavni naučnik u Polar Bears Internationalu.