S tako malim brojem ljudi, čovjek bi pomislio da će Arktik postati zona bez plastike, ali nova studija pokazuje da to nije previše daleko od istine. Istraživači koji proučavaju Arktički okean pronalaze plastični otpad posvuda. Prema Tatiani Schlossberg iz The New York Timesa, arktičke vode izgledaju kao odlagalište plastike koju nose okeanske struje.
Plastiku je 2013. godine otkrio međunarodni tim istraživača tokom petomjesečnog putovanja oko svijeta na istraživačkom brodu Tara. Usput su uzimali uzorke morske vode kako bi pratili zagađenje plastikom. Iako su koncentracije plastike uglavnom bile niske, pronađene su u jednom određenom području na Grenlandu i na sjeveru Barentsovog mora gdje su koncentracije bile neuobičajeno visoke. Svoje nalaze objavili su u časopisu Science Advances.
Čini se da se plastika kreće prema polovima duž termohalinskog vrtloga, okeanske "transportne trake" koja nosi vodu iz donjeg Atlantskog okeana prema polovima. "Grenland i Barentsovo more su slijepe ulice u ovom polarnom cjevovodu", rekao je u saopštenju za javnost glavni autor studije Andrés Cozar Cabañas, istraživač na Univerzitetu u Cadizu u Španiji.
Istraživači procjenjuju da je ukupna količina plastike u regiji stotine tona, što se sastoji od stotina hiljada malih fragmenata po kvadratnom kilometru. Razmjere bi mogle biti i veće, rekli su istraživači, jer se plastika možda nakupila na morskom dnu u tom području.
Eric van Sebille, koautor studije, rekao je Rachel van Sebille u The Vergeu: „Dok je veći dio Arktika u redu, postoji Bullseye, ovo žarište s vrlo, vrlo zagađenim vodama.“
Iako je malo vjerovatno da će plastika biti bačena direktno u Barentsovo more (ledeno hladno vodeno područje između Skandinavije i Rusije), stanje pronađene plastike sugerira da se ona već neko vrijeme nalazi u okeanu.
„Fragmenti plastike koji u početku mogu biti veličine nekoliko centimetara ili stopa postaju krhki kada su izloženi sunčevoj svjetlosti, a zatim se raspadaju na sve manje i manje čestice, na kraju formirajući ovaj milimetarski komad plastike, koji nazivamo mikroplastikom.“ – Carlos Duarte, rekao je koautor studije Chris Mooney iz Washington Posta. „Ovaj proces traje od nekoliko godina do decenija. Dakle, vrsta materijala koju vidimo sugerira da je ušao u okean prije nekoliko decenija.“
Prema Schlossbergu, 8 miliona tona plastike svake godine ulazi u okeane, a danas se u svjetskim vodama akumulira oko 110 miliona tona plastike. Iako plastični otpad u arktičkim vodama čini manje od jedan posto ukupnog otpada, Duarte je rekao Muniju da je akumulacija plastičnog otpada na Arktiku tek počela. Decenije plastike iz istočnog dijela SAD-a i Evrope još uvijek su na putu i na kraju će završiti na Arktiku.
Istraživači su identificirali nekoliko suptropskih krugova u svjetskim okeanima gdje se mikroplastika obično nakuplja. Ono što je sada zabrinjavajuće jeste da će se Arktik pridružiti ovoj listi. „Ovo područje je slijepa ulica, okeanske struje ostavljaju ostatke na površini“, rekla je koautorica studije Maria-Luise Pedrotti u saopštenju za javnost. „Možda svjedočimo formiranju još jedne deponije na Zemlji, a da u potpunosti ne razumijemo rizike za lokalnu floru i faunu.“
Iako se trenutno istražuju neke fantastične ideje za čišćenje okeanskog otpada od plastike, a najznačajniji je projekat Čišćenje okeana, istraživači su u saopštenju za javnost zaključili da je najbolje rješenje prvo više raditi na sprečavanju pojave plastike u okeanu.
Jason Daley je pisac iz Madisona, Wisconsin, specijaliziran za prirodnu historiju, nauku, putovanja i okoliš. Njegovi radovi su objavljivani u časopisima Discover, Popular Science, Outside, Men's Journal i drugim.
© 2023 Smithsonian Magazine Izjava o privatnosti Politika kolačića Uslovi korištenja Obavještenje o oglašavanju Vaša privatnost Postavke kolačića