Sa tako malo ljudi, pomislio bi da će Arktik postati zona bez plastike, ali nova studija pokazuje da nije predaleko od istine. Istraživači koji proučavaju Arktički okean svugdje pronalaze plastične krhotine. Prema Tatiani Schlossberg iz New York Timesa, Arktičke vode izgledaju kao odlagalište za plastiku plutajući s oceannim strujama.
Plastic je 2013. godine otkrio međunarodni tim istraživača tokom petomjesečnog putovanja širom svijeta na istraživačkom brodu Tara. Uz put su uzeli uzorke morskog vode za nadgledanje plastičnih zagađenja. Iako su koncentracije plastike uglavnom bile niske, bile su smještene u jednom određenom području u Grenlandu i na sjeveru baštenskih mora gdje su koncentracije bile neobično visoke. Objavili su njihove nalaze u časopisu naučni napredak.
Čini se da se plastika kreće prema navlaci duž termohalinske gyre, okeanski "transportni pojas" struje koji nosi vodu iz donjeg Atlantskog okeana prema stupovima. "Grenland i Barents More su mrtvi krajevi u ovom polarnom cjevovodu," Autor olovnog studija Andrés Cozar Cabañas, istraživač na Univerzitetu u Kadizu u Španiji, rekao je u saopćenju za javnost.
Istraživači procjenjuju da je ukupna količina plastike u regiji stotine tona, koja se sastoji od stotina tisuća malih fragmenata po kvadratnom kilometru. Vaga bi mogla biti još veća, rekli su istraživači, kako se plastika može akumulirati na morskom morskom prostoru na tom području.
Eric Van Sebille, koautor studije, rekao je za Rachel Van Sebille u rubu: "Dok je većina Arktika u redu, tu je bullseye, tu je tu žarišne vode sa vrlo, vrlo jako zagađenim vodama."
Iako je malo verovatno da će plastika biti odbačena direktno u more (ledeno hladno tijelo vode između Skandinavije i Rusije), stanje pronađenog plastike sugerira da je u okeanu već neko vrijeme u okeanu.
"Fragmenti plastike koji u početku mogu biti inča ili stopala postaju krhka kada su izloženi sunčevoj svjetlosti, a zatim se slomi na manje i manje čestice, na kraju čineći ovaj komad veličine milimetra, koji nazivamo mikroplastiku." - Carlos Duarte, rekao je studija koautor Chris Mooney of Washington Post. "Ovaj proces traje od nekoliko godina do decenija. Dakle, vrsta materijala koji vidimo sugerira da je ušao u ocean prije nekoliko decenija. "
Prema Schlossbergu, svake godine 8 miliona tona plastike ulazi u oceane, a danas je oko 110 miliona tona plastike nakupljalo na svjetskim vodama. Dok je plastični otpad u arktičkim vodama manji od jednog posto ukupnog, Duarte je rekao Muni da je akumulacija plastičnog otpada u Arktiku tek počeo tek počeo. Desetljeće plastike iz istočne američke i Evrope još uvijek su na putu i na kraju će završiti na Arktiku.
Istraživači su identificirali nekoliko suptropskih vlasa u svijetu okeanima u kojima se mikroplastika teže nakupljaju. Ono što se sada brine je da će se Arktik pridružiti ovom popisu. "Ovo područje je mrtvo krajem, okeanske struje ostavljaju krhotine na površini", rekao je studija koautor Maria-Luise Pedrotti u saopćenju za javnost. "Možda ćemo biti svjedoci formiranja još jednog odlagališta na Zemlju bez u potpunosti razumijevanja rizika za lokalnu floru i faunu."
Iako se neke pie-in-nebeske ideje za čišćenje okeanskih krhotina od plastike trenutno istražuju, najismjerniji projekt čišćenja okeana, istraživači su zaključili u saopćenju za javnost da je najbolje rješenje za čišćenje teže kako bi se učinilo jače. U okeanu.
Jason Daley je madison, pisac sa sjedištem u Wisconsinu specijaliziran za prirodnu istoriju, nauku, putovanja i okoliš. Njegov rad objavljen je u Otkrivenju, popularnim naukama, vani, muški časopisi i drugi časopisi.
© 2023 Smithsonian magazin Izjava o privatnosti Politika kolačića Uvjeti korištenja Oglašavanje Obavijestite svoje privatnosti Postavke kolačića